Misljenje ucenjaka u pogledu postojanja uroka

- Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: ''Ut

Misljenje ucenjaka u pogledu postojanja uroka

- Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: ''Uticaj uroka je moguc i nastaje Allahovom, dzelle sanuhu, voljom.''

- Hafiz Ibnu Hadzer, Allah mu se smilovao, rekao je: ''Bit uroka se sastoji u pogledu sa divljenjem pomjesanim sa zaviscu osobe pokvarene duse koji stetno djeluje na onoga kome je upucen.''[16]

- Ibnu Esir, Allah mu se smilovao, rekao je: ''Oni kojima su uskraceni vid i razum, zanijekali su urok rijecima: ''To su samo neistinita prividenja...''

Ovo su najneupuceniji ljudi koji pred sobom imaju zastor iza kojeg ne vide. Oni nemaju kulture niti ikakvog znanja o dusi i duhovnim stvorenjima te o njihovoj prirodi i uticaju. kojima je dat razum bez razlike kojem narodu pripadali, ne poricu postojanje uroka, niti ga nijecu iako su se razisli u nacinu njegova uticaja i uzroka. Nema sumnje da je Uzviseni Allah dusama i tijelima dao razlicite moci i prirode. Mnogima je dodijelio osobine koje imaju uticaj. Nemoguce je onome ko posjeduje razum da zanijece uticaj bestjelesnih bica na tijelo. To je nesto ocito i osjetno. Primjetit ces kako se lice jako zacrveni ako u njega pogleda neko od koga se ovaj ustrucava i stidi, ili pozuti kada pogleda u nekog koga se boji. Ljudi su svjedoci slucajeva gdje osoba oslabi i oboli od necijeg pogleda. Sve ovo se desava posredstvom i uticajem duhovnih bica. Zbog uske veze sa ocima prema njima je i dobio ime (urok, urokljive oci ar. ajn-oko). Medutim nisu oci te koje imaju moc da izazovu urok, to se desava posredstvom bestjelesnih bica. Bestjelesna bica imaju razlicite prirode, moci i djelovanje. Zavidna dusa ima vidljiv i stetan uticaj na osobu kojoj se zavidi. Radi ovoga je Uzviseni Allah naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da trazi Njegovu zastitu od zle zavisti. Uticaj zavidnika na onoga kome zavidi je potvrdena stvar i ne moze se zanijekati. To cine samo oni koji su izasli iz okvira ljudske prirode. Osnova zavidluku je urok. Pokvarena i zavidna dusa se zlobno ponasa i utice na onoga kome zavidi. Ona svojom pokvarenoscu djeluje na njega. Najbliza ovom primjeru je zmija. U njoj je skriven otrov, pa kada se sretne sa svojim neprijateljem, iz nje proradi mrznja, te se okomi na njega, sto njemu steti. One su razlicite. Uticaj nekih od njih je tako jak da moze izazvati pobacaj, ili sljepocu kao sto je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za bezrepu otrovnicu i jos jednu vrstu otrovnih zmija: ''One osljepljuju i izazivaju pobacaj.''[17]

Uticaj dusa nastaje susretom, videnjem, kontaktom, upucivanjem dusa na one na koje ce djelovati, dovama, rukjom i surama el-Felek i en-Nas, ponekad prividenjem i umisljanjem. Nije pogled taj koji je presudan kod osobe koja urice. Desi se da se slijepom opise nesto te ga njegova dusa urekne iako ga nije vidio. Mnoge osobe su urekle nekoga preko opisa bez videnja. To su strelice koje izlaze iz duse osobe koja to cini. Ponekad pogodi urecenog, a ponekad promasi. Ako ga zatece ''otkrivenog'' (bez zastite dovama i drugim stitovima) nema sumnje da ce ga pogoditi. Ako ga zatece naoruzanog i zasticenog, te strelice mu ne mogu nauditi, cak postoji mogucnost da se ta ista strelica vrati na onog od koga je i poslana.

Urok se javlja na ovaj nacin; Osoba je prvo necim, zadivljena, zatim to nesto slijedi njegova pokvarena dusa, a potom se u izvrsenju trovanja pripomaze pogledom upucenim urecenom. Covjek ponekad urekne samog sebe, a ponekad urekne bez svoje volje.''[18]

Razlika izmedu uroka i zavisti[19]

1. Zavist je siri pojam od uroka. Svaka osoba koja moze da urekne zavidna je, a nije svaki zavidnik i osoba koja moze da urekne. Radi toga je u suri El-Felek spomenuto trazenje zastite od zavidnika. Ako musliman zatrazi zastitu od zavidnika, ujedno je zatrazio zastitu i od uroka. Ovo je dokaz univerzalnosti Kur'ana, njegove nadnaravnosti i retorike.

2. Zavist je pobudena mrznjom i zeljom da onome kome se zavidi nestanu sve blagodati. Povod uroku jeste divljenje, dopadanje i hvaljenje necega.

3. Zavist i urok igraju jednaku ulogu u izazivanju stete urecenom, a razlikuju se u porijeklu. Porijeklo zavisti pogada srce vidjevsi na urecenom mnoge blagodati i zeleci da taj ostane bez njih. Onaj koji urice pomaze se prodornim pogledom. Tako on urice ono cemu ne zavidi kao sto su predmeti, zivotinje, usjevi i imetak. Moze se cak desiti da urekne samog sebe takvim prodornim pogledom.

4. Zavidnik moze djelovati na nesto sto pretpostavlja i prije nego sto se desi, dok onaj koji urice moze uticati samo na ono sto je stvarno prisutno.

5. Covjek ne moze zavidjeti samom sebi niti svom imetku dok moze ureci i sebe i svoj imetak.

6. Zavist dolazi samo od pokvarene duse, dok urok moze doci i od dobrog covjeka ako mu se nesto svidi bez zelje da to sto se njemu svidjelo bude uskraceno urecenom.

Ovo se desilo

Misljenje ucenjaka u pogledu postojanja uroka

- Hafiz Ibnu Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: ''Uticaj uroka je moguc i nastaje Allahovom, dzelle sanuhu, voljom.''

- Hafiz Ibnu Hadzer, Allah mu se smilovao, rekao je: ''Bit uroka se sastoji u pogledu sa divljenjem pomjesanim sa zaviscu osobe pokvarene duse koji stetno djeluje na onoga kome je upucen.''[16]

- Ibnu Esir, Allah mu se smilovao, rekao je: ''Oni kojima su uskraceni vid i razum, zanijekali su urok rijecima: ''To su samo neistinita prividenja...''

Ovo su najneupuceniji ljudi koji pred sobom imaju zastor iza kojeg ne vide. Oni nemaju kulture niti ikakvog znanja o dusi i duhovnim stvorenjima te o njihovoj prirodi i uticaju. kojima je dat razum bez razlike kojem narodu pripadali, ne poricu postojanje uroka, niti ga nijecu iako su se razisli u nacinu njegova uticaja i uzroka. Nema sumnje da je Uzviseni Allah dusama i tijelima dao razlicite moci i prirode. Mnogima je dodijelio osobine koje imaju uticaj. Nemoguce je onome ko posjeduje razum da zanijece uticaj bestjelesnih bica na tijelo. To je nesto ocito i osjetno. Primjetit ces kako se lice jako zacrveni ako u njega pogleda neko od koga se ovaj ustrucava i stidi, ili pozuti kada pogleda u nekog koga se boji. Ljudi su svjedoci slucajeva gdje osoba oslabi i oboli od necijeg pogleda. Sve ovo se desava posredstvom i uticajem duhovnih bica. Zbog uske veze sa ocima prema njima je i dobio ime (urok, urokljive oci ar. ajn-oko). Medutim nisu oci te koje imaju moc da izazovu urok, to se desava posredstvom bestjelesnih bica. Bestjelesna bica imaju razlicite prirode, moci i djelovanje. Zavidna dusa ima vidljiv i stetan uticaj na osobu kojoj se zavidi. Radi ovoga je Uzviseni Allah naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da trazi Njegovu zastitu od zle zavisti. Uticaj zavidnika na onoga kome zavidi je potvrdena stvar i ne moze se zanijekati. To cine samo oni koji su izasli iz okvira ljudske prirode. Osnova zavidluku je urok. Pokvarena i zavidna dusa se zlobno ponasa i utice na onoga kome zavidi. Ona svojom pokvarenoscu djeluje na njega. Najbliza ovom primjeru je zmija. U njoj je skriven otrov, pa kada se sretne sa svojim neprijateljem, iz nje proradi mrznja, te se okomi na njega, sto njemu steti. One su razlicite. Uticaj nekih od njih je tako jak da moze izazvati pobacaj, ili sljepocu kao sto je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za bezrepu otrovnicu i jos jednu vrstu otrovnih zmija: ''One osljepljuju i izazivaju pobacaj.''[17]

Uticaj dusa nastaje susretom, videnjem, kontaktom, upucivanjem dusa na one na koje ce djelovati, dovama, rukjom i surama el-Felek i en-Nas, ponekad prividenjem i umisljanjem. Nije pogled taj koji je presudan kod osobe koja urice. Desi se da se slijepom opise nesto te ga njegova dusa urekne iako ga nije vidio. Mnoge osobe su urekle nekoga preko opisa bez videnja. To su strelice koje izlaze iz duse osobe koja to cini. Ponekad pogodi urecenog, a ponekad promasi. Ako ga zatece ''otkrivenog'' (bez zastite dovama i drugim stitovima) nema sumnje da ce ga pogoditi. Ako ga zatece naoruzanog i zasticenog, te strelice mu ne mogu nauditi, cak postoji mogucnost da se ta ista strelica vrati na onog od koga je i poslana.

Urok se javlja na ovaj nacin; Osoba je prvo necim, zadivljena, zatim to nesto slijedi njegova pokvarena dusa, a potom se u izvrsenju trovanja pripomaze pogledom upucenim urecenom. Covjek ponekad urekne samog sebe, a ponekad urekne bez svoje volje.''[18]

Razlika izmedu uroka i zavisti[19]

1. Zavist je siri pojam od uroka. Svaka osoba koja moze da urekne zavidna je, a nije svaki zavidnik i osoba koja moze da urekne. Radi toga je u suri El-Felek spomenuto trazenje zastite od zavidnika. Ako musliman zatrazi zastitu od zavidnika, ujedno je zatrazio zastitu i od uroka. Ovo je dokaz univerzalnosti Kur'ana, njegove nadnaravnosti i retorike.

2. Zavist je pobudena mrznjom i zeljom da onome kome se zavidi nestanu sve blagodati. Povod uroku jeste divljenje, dopadanje i hvaljenje necega.

3. Zavist i urok igraju jednaku ulogu u izazivanju stete urecenom, a razlikuju se u porijeklu. Porijeklo zavisti pogada srce vidjevsi na urecenom mnoge blagodati i zeleci da taj ostane bez njih. Onaj koji urice pomaze se prodornim pogledom. Tako on urice ono cemu ne zavidi kao sto su predmeti, zivotinje, usjevi i imetak. Moze se cak desiti da urekne samog sebe takvim prodornim pogledom.

4. Zavidnik moze djelovati na nesto sto pretpostavlja i prije nego sto se desi, dok onaj koji urice moze uticati samo na ono sto je stvarno prisutno.

5. Covjek ne moze zavidjeti samom sebi niti svom imetku dok moze ureci i sebe i svoj imetak.

6. Zavist dolazi samo od pokvarene duse, dok urok moze doci i od dobrog covjeka ako mu se nesto svidi bez zelje da to sto se njemu svidjelo bude uskraceno urecenom.

Ovo se desilo icaj uroka je moguc i nastaje Allahovom, dzelle sanuhu, voljom.''

- Hafiz Ibnu Hadzer, Allah mu se smilovao, rekao je: ''Bit uroka se sastoji u pogledu sa divljenjem pomjesanim sa zaviscu osobe pokvarene duse koji stetno djeluje na onoga kome je upucen.''[16]

- Ibnu Esir, Allah mu se smilovao, rekao je: ''Oni kojima su uskraceni vid i razum, zanijekali su urok rijecima: ''To su samo neistinita prividenja...''

Ovo su najneupuceniji ljudi koji pred sobom imaju zastor iza kojeg ne vide. Oni nemaju kulture niti ikakvog znanja o dusi i duhovnim stvorenjima te o njihovoj prirodi i uticaju. kojima je dat razum bez razlike kojem narodu pripadali, ne poricu postojanje uroka, niti ga nijecu iako su se razisli u nacinu njegova uticaja i uzroka. Nema sumnje da je Uzviseni Allah dusama i tijelima dao razlicite moci i prirode. Mnogima je dodijelio osobine koje imaju uticaj. Nemoguce je onome ko posjeduje razum da zanijece uticaj bestjelesnih bica na tijelo. To je nesto ocito i osjetno. Primjetit ces kako se lice jako zacrveni ako u njega pogleda neko od koga se ovaj ustrucava i stidi, ili pozuti kada pogleda u nekog koga se boji. Ljudi su svjedoci slucajeva gdje osoba oslabi i oboli od necijeg pogleda. Sve ovo se desava posredstvom i uticajem duhovnih bica. Zbog uske veze sa ocima prema njima je i dobio ime (urok, urokljive oci ar. ajn-oko). Medutim nisu oci te koje imaju moc da izazovu urok, to se desava posredstvom bestjelesnih bica. Bestjelesna bica imaju razlicite prirode, moci i djelovanje. Zavidna dusa ima vidljiv i stetan uticaj na osobu kojoj se zavidi. Radi ovoga je Uzviseni Allah naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da trazi Njegovu zastitu od zle zavisti. Uticaj zavidnika na onoga kome zavidi je potvrdena stvar i ne moze se zanijekati. To cine samo oni koji su izasli iz okvira ljudske prirode. Osnova zavidluku je urok. Pokvarena i zavidna dusa se zlobno ponasa i utice na onoga kome zavidi. Ona svojom pokvarenoscu djeluje na njega. Najbliza ovom primjeru je zmija. U njoj je skriven otrov, pa kada se sretne sa svojim neprijateljem, iz nje proradi mrznja, te se okomi na njega, sto njemu steti. One su razlicite. Uticaj nekih od njih je tako jak da moze izazvati pobacaj, ili sljepocu kao sto je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za bezrepu otrovnicu i jos jednu vrstu otrovnih zmija: ''One osljepljuju i izazivaju pobacaj.''[17]

Uticaj dusa nastaje susretom, videnjem, kontaktom, upucivanjem dusa na one na koje ce djelovati, dovama, rukjom i surama el-Felek i en-Nas, ponekad prividenjem i umisljanjem. Nije pogled taj koji je presudan kod osobe koja urice. Desi se da se slijepom opise nesto te ga njegova dusa urekne iako ga nije vidio. Mnoge osobe su urekle nekoga preko opisa bez videnja. To su strelice koje izlaze iz duse osobe koja to cini. Ponekad pogodi urecenog, a ponekad promasi. Ako ga zatece ''otkrivenog'' (bez zastite dovama i drugim stitovima) nema sumnje da ce ga pogoditi. Ako ga zatece naoruzanog i zasticenog, te strelice mu ne mogu nauditi, cak postoji mogucnost da se ta ista strelica vrati na onog od koga je i poslana.

Urok se javlja na ovaj nacin; Osoba je prvo necim, zadivljena, zatim to nesto slijedi njegova pokvarena dusa, a potom se u izvrsenju trovanja pripomaze pogledom upucenim urecenom. Covjek ponekad urekne samog sebe, a ponekad urekne bez svoje volje.''[18]

Razlika izmedu uroka i zavisti[19]

1. Zavist je siri pojam od uroka. Svaka osoba koja moze da urekne zavidna je, a nije svaki zavidnik i osoba koja moze da urekne. Radi toga je u suri El-Felek spomenuto trazenje zastite od zavidnika. Ako musliman zatrazi zastitu od zavidnika, ujedno je zatrazio zastitu i od uroka. Ovo je dokaz univerzalnosti Kur'ana, njegove nadnaravnosti i retorike.

2. Zavist je pobudena mrznjom i zeljom da onome kome se zavidi nestanu sve blagodati. Povod uroku jeste divljenje, dopadanje i hvaljenje necega.

3. Zavist i urok igraju jednaku ulogu u izazivanju stete urecenom, a razlikuju se u porijeklu. Porijeklo zavisti pogada srce vidjevsi na urecenom mnoge blagodati i zeleci da taj ostane bez njih. Onaj koji urice pomaze se prodornim pogledom. Tako on urice ono cemu ne zavidi kao sto su predmeti, zivotinje, usjevi i imetak. Moze se cak desiti da urekne samog sebe takvim prodornim pogledom.

4. Zavidnik moze djelovati na nesto sto pretpostavlja i prije nego sto se desi, dok onaj koji urice moze uticati samo na ono sto je stvarno prisutno.

5. Covjek ne moze zavidjeti samom sebi niti svom imetku dok moze ureci i sebe i svoj imetak.

6. Zavist dolazi samo od pokvarene duse, dok urok moze doci i od dobrog covjeka ako mu se nesto svidi bez zelje da to sto se njemu svidjelo bude uskraceno urecenom.

Ovo se desilo