Hidžama

Šta je hidžama?
Riječ hidžama arapskog je porijekla i potiče od korjena al-hadžm što znači sisati, isisavati, izmusti i upotrebljava se da označi dreniranje dojke za vrijeme dok djete siše. Al-hadžam je osoba koja izvodi hidžamu, a hidžama je naziv za profesiju. Mihdžam je naziv za halat koji se upotrebljava za sakupljanje krvi ili pak za nož koji se upotrebljava pri radu hidžame.

Historijat
Procedura je poznata u tradicionalnim liječenjima Babilonaca, zatim Malajaca gdje se naziva "bekam", Kine pod nazivom "gua-ša", te Arapa "hidžama". Nakon što je preporučena od strane Poslanika Muhammeda s.a.v.s., koji je prema navodima u brojnim hadisima, ostavio preporuke za vrijeme i načine izvođenja hidžame, ona nastaje na tlu Medine kao jedna specifična i blagotvorna metoda liječenja. Na ovaj način hidžama postaje sunet.

Halat
Kao posudice za hidžamu su korišteni životinjski rogovi, zatim različite posudice u obliku šoljica, koje su bile od bambusa, metala, kasnije od stakla, a u novije vrijeme i plastike. Vakum je u ranije vrijeme dobijan isisavanjem zraka iz životinjskoga roga čiji je široki kraj bio postavljen na kožu pacijenta. Drugi način dobijanja vakuma u posudicama je sagorijevanjem komadića papira ili vate. Najsavremenija oprema postiže vakum pomoću pumpe.
Zarezivanje kože rađeno je ranije oštrim kamnom, različitim nožićima i žiletima. Danas se radi hirurškim skalpelom.

Način izvođenja hidžame
Izvodi tako da se na kožu, na raznim mjestima po tijelu, postave posudice. U njima se na različit način isisavanjem zraka dobije vakum. Na taj način se, koža i potkožne strukture, pod djelovanjem vakuma djelomično usišu u posudice, što izaziva nakupljanje krvi u tom području - tzv. hiperemiju.
Nakon što se posudice skinu, evidentira se crveni trag podkožno nakupljene krvi, koji neko vrijeme ostaje.
Ukoliko se oštrim instrumentom naprave ubodi ili plitki i mali rezovi na koži, a potom se posudice sa vakumom ponovo apliciraju, dolazi do isisavanja krvi u njih. Ona je u početku jako tamna, venska, a aplikacija vakuma se ponavlja sve dok krv ne postane svjetlija.

Prljava krv - stvarnost ili legenda?
Smatra se, da je krv koja leži pod kožom puna toksina i da to može izazvati bolnost. Oni se na pomenuti način evakuiraju iz organizma.
Savremene naučne medicinske studije, koje se provode u svijetu, pokazale su da postoji evidentna razlika u sastavu kapilarne krvi uzete iz prsta (odakle se obično uzima za analizu) i one uzete prilikom hidžame. Laboratorijski nalazi pokazuju tu razliku.

Za šta se koristi hidžama?
Metoda je korisna protiv bolova u ramenu, leđima, glavi, licu, grlu, uhu, nosu i očima, te u drugim područjima. Hidžama, prema tradiocionalnom medicinskom tumačenju, ima ulogu u zagrijavanju i regulaciji protoka energije u krvi, raspršujući hladnoću, vlagu, toksine i vjetar. Smanjuje otok i bol.
Sljedeća stanja dobro reaguju na hidžamu: oboljenja uzrokovana vlagom kao bol u krstima, lumbago, išijas, bol u rukama ramenima, bol u nogama i mišićima, stomačni bolovi sa povraćanjem, glavolje, migrene, nesanica i sl.

Ko izvodi hidžamu?
Hidžamu su tokom historije zvodili za to obučeni ljudi. U početku su to radili ljekari, a kasnije je to prešlo u ruke berberskog zanata (zajedno sa vađenjem zuba i obrezivanjem-cirkumcizijom).
U svakom periodu su postojali određeni propisi koji su regulisali rad osoba koje su puštale krv, te njihovu opremu i obrazovanje. U toku izučavanja brijačko-berberskog zanata prkatično i teoretski se učilio i obavljanje pomenutih radnji. U našim krajevima unazad 60 godina u edukaciji brijača-berbera se ne uči vađenje zuba, puštanje krvi i obrezivanje. U nekim sredinama još su se zadržali berberi koji na stari, primitivan i medicinski neispravan način sunete-obrezuju djecu, ali to je sve rjeđe..
• Danas brijači - berberi, ne puštaju krv, ne vade zube, niti obavljaju cirkumciziju (sunećenje). Ove procedure obavljaju za to kvalifikovane osobe koje se posebno educiraju.
• Prvo su zubari, potom stomatolozi preuzeli vađenje zuba, ali i njihov popravak i liječenje.
• Zatim se obrezivanje (cirkumcizija, sunećenje) vrši na medicinski adekvatan način uz zadovoljenje svih higijenskih i medicinskih uslova (dezinfekcija, sterilni instrumenti, jednokratni nožić, podvezivanje krvnih suda radi zaustavljanja krvarenja i sl.) Najčešće je rade hirurzi ili ljekari.

• Puštanje krvi je medicinska metoda i spada u domen male hirurgije. Pravljenje rezova na koži zahtijeva strogu primjenu principa asepse i antisepse, te korištenje jednokratnih instrumenata i sterilnog materijala. Adekvatno je može uraditi samo za to educirana i kvalificirana osoba, sa određenim certifikatom. Sve ostalo je nestručnost, laicizam, ili dunđeraj. Nestručan rad ni po svjetovnim, niti po vjerskim normama nije poželjan niti dozvoljen
• Poslanik Muhamme s.a.v.s. je bolesnike na liječenje slao ljekaru, koji je bio Jevrejin i koji je medicinski fakultet završio u Perziji.

*Radi se o Haris ibn Kalada iz plemena Takif, koji je bio savremenik Muhameda s.a.v.s. Medicinu je studirao u velikom perzijskoj školi medicine Džundi Šapur. On je konsultovan i od strane perzijskog kralja Kusrav Anušarvan-a (koga su zvali Kišra na arapskom i Chosroes na grčkom jeziku. * E.G.Browne, Islamic Medicine, Goodword books, N.Delhi 2003.

Ukratko, ljekar je jedini podoban, kvalificiran i zakonski odgovoran, uz napomenu da i on mora imati dodatnu edukaciju za tretman hidžamom.